projekt za nezavršene projekte

Baš kad pomislim da ne može biti toplije, dobijem skoro toplotni udar. Poslije posla treba odvoziti sat vremena do doma, a kad voziš na 34 stupnjeva, u autu bez klime, imaš osjećaj da se kuhaš, iznutra. I kad dođeš konačno doma, spreman si za hladni tuš i ništa drugo. Nikakva kava ni neko osvježavajuće piće ti ne pomaže. I kakve god planove radio u vožnji, ovo ću, ono ću, kad se konačno malo ohladiš, spreman si za krevet, makar to bilo i u 6 popodne. Sama sebi govorim kako će sve to proći i kako će skoro vikend (a danas ponedjeljak?!?) pa mogu biti u kadi cijeli dan...i neću se osjećati tako prokleto umorno...a kad odspavaš...nisi za ništa, kaj ne? eeee...tu se varaš. Obećala sam sama sebi da svaki dan moram napraviti bar nešto, makar to bilo par poteza kistom da obojam nešto. I ne moram baš sve projekte završiti odmah. Već i razmišljam o nekoj velikoj kutiji za započete projekte kod kojih mi je inspiracija jednostavno nestala...mislim stvarno Ana, započni projekt za nezavršene projekte...(ja stvarno mislim da mi je to neophodno), poslikaj ga (ako ga uopće i završiš). I ideja je nešto. Danas sam osmislila ideju. Samim time sam barem nešto napravila (tješim se ja).